Case #117 - Životna mapa za praćenje svog blaženstva


Karlita je videla da ima dva izbora, i bila je zbunjena. S jedne strane, razmatrala je da uđe u politiku. S druge strane, želela je da samo 'prati svoje blaženstvo', i vidi gde će je život odvesti, bez planova.

Iskoristili smo proces mapiranja polja, izvlačeći sve elemente situacije - i više - na tablu. Ovo je način uključivanja kompleksnosti polja u bavljenje ovakvim odlukama.

Mapirali smo različite elemente - pritisak njenih roditelja i porodice da ostavi trag u svetu. Poruke od njenog šefa koje su se odnosile na to da ona treba da prati ono što će je unaprediti u životu, a ne nužno ono što ona zaista želi da radi.

U mapu su bile uključene i stvari koje uživa da radi - izlaženje, zabavljanje, plesanje. Pitao sam je koliko ima godina - bila je u kasnim dvadesetim. Ovo mi je pomoglo da je smestim u kontekst razvojnih faza.

Ono što ju je vuklo iz prošlosti bio je bol povezan sa abortusom, u to vreme mislila je da nije spremna da bude majka. Rekla je da je iz ovoga naučila da prati šta joj srce govori, a ne šta misli o velikim životnim odlukama. Sedeo sam sa njom kratko vreme, sa bolom koji je pričanje o ovome izazvalo kod nje.

Osetio sam toplinu prema njoj. Video sam je kao bistru mladu ženu, punu odlučnosti i strasti, koja može dosta da doprinese, ali koja nije pronašla svoj 'gruv'.

Ona je sličnog uzrasta kao moja najstarija ćerka. Kao stariji muškarac hteo sam da budem u mogućnosti da joj ponudim nešto. To sam joj rekao.

Autoriteti u njenom životu - otac, šef, porodica, su je gurali da se uklopi u određene planove.

Zato sam video da je poklon koji mogu da joj dam dozvola da bude ono što jeste, bez obzira u kom će smeru krenuti u životu. Formulisao sam izjavu za nju, suprotnu od one koju joj je rekao šef. Rekao sam 'Prepoznajem tvoje snage, tvoje potencijale, i želim da te vidim da pratiš svoje duboko saznanje'. Ovo ju je duboko dirnulo i dalo joj snagu (i potvrdu) da nađe svoj najbolji put.

Ironično, radeći ovo, ja sam koristio terapijski odnos da je ojačam, donoseći nešto mog 'autoriteta'. Tradicionalno u Geštaltu naglasak je na samopodršci i signali odobravanja bi bili veoma obeshrabreni, jer potecnijalno čine klijenta 'zavisnim' od terapeuta. Dok oprez mora da bude uvežbavan, u relacionoj psihoterapiji, može biti prikladno 'živeti' odnos, uključujući neku verziju uloge autoriteta - terapeuta, ili zamene za oca - na način koji ojačava klijenta.

U ovom slučaju, time što sam Karliti dao poruku koja podržava njenu autonomiju, obezbedio sam suprotnu silu autoritativnim porukama koje su ukazivale da ona treba prati planove drugih ljudi.

 Posted by  Steve Vinay Gunther