Case #105 - Oslanjanje i guranje


Peti je donela problem 'stabilnosti', u smislu da je želela više toga. Pokušavajući da razume šta to znači za nju, pomenula je da se često oseća umorno, ali istovremeno nije mogla dobro da se odmori. Kako smo razgovarali o ovome, nisam video da joj se emocije smenjuju na licu. Pitao sam o ovome, ali ona nije bila svesna svoje bezizražajnosti.

Ovo se desilo nekoliko puta, svaki put bih prokomentarisao šta sam video. Ovo nazivamo fenomenološkim izveštavanjem - opservacija očiglednog.

Zatim je počela da plače, pozvao sam je da diše, i pitao kako se oseća. Rekla je da oseća malo tuge.

Mogao sam da vidim da joj je teško da 'pusti' - somatski termin koji ukazuje na emotivno i fizičko puštanje.

Stoga sam predložio eksperiment - da se ona nasloni na mene. Na ovaj način, ja sam ponudio relaciono iskustvo 'nekog drugog' koji je stabilan za nju, da bi ona mogla da dopusti sebi da bude emocionalnija. Ovo bi joj potencijalno dalo izvor snage iz kog bi mogla da crpi za sebe, i istovremeno, koji bi joj omogućio da sigurnije ide u svoja osećanja.

Ovo je funkcionisalo kratko, malo je plakala, i ukazala je na blokadu na leđima. Stavio sam ruku tamo - kao podršku - i osetila je da bol popušta.

Međutim, mogao sam uvideti da postoji neka vrsta ograničenja, ona nije dozvoljavala sebi da ode dalje.

Izjavila je da ima osećaj da 'mora da se osloni na sebe'. Pratio sam taj osećaj, pozvao je da sedne, a ona je rekla - 'Ne mogu u potpunosti da verujem muškarcima'.

U Geštaltu, mi uvek pozivamo osobu da od generalnih izjava napravi lične izjave - 'Ja - Ti'.

Stoga sam rekao - 'Ja sam muškarac, reci mi to direktno'. Nije bila voljna da to učini, ali sam ja insistirao na personalizaciji te izjave.

Tada je rekla - 'U pitanju je moj prvi suprug'.

To je razjasnilo situaciju. Objasnila je kako je morala da trpi njegovo veoma loše i ponižavajuče ponašanje i nikada ništa ne bi rekla. Zato je bila ljuta na sebe - čvrsto je stezala pesnice.

Tada sam je pozvao da ga 'stavi na jastuk' i razgovara sa njim. To joj nije bilo lako da uradi. Bila je naviknuta da krivi sebe. Bila joj je potrebna moja pomoć da uobliči izjave koje bi mu rekla u format: 'Ja sam ljuta jer si ti...'. Toliko dugo je bila ljuta na sebe što je dozvoljavala njegovo loše ponašanje.

U Geštaltu, energiju koja je usmerena ka sebi a ne ka drugima nazivamo 'retrofleksija'.

Njeno telo se naviklo da radi ovo.

Stoga sam joj ponudio još više podrške da bi usmerila energiju ka njemu, tako što bi promenila svoje izjave 'Ja sam ljuta što sam dozvolila sebi...' u 'Ja sam ljuta jer si ti...' izjave.

Spontano je počela da udara jastuk. Ali ne prejako, a i glas joj je bio donekle tih.

Bilo je očigledno da joj je teško da zaista oslobodi svoj bes. Međutim, osetila je da ima više prostora za disanje, što je ukazalo da je počela da popušta.

Govorila je o svom prijatelju koji je bio veoma fin prema njoj... ali ona nije bila fina prema njemu.

Stoga sam stavio fokus na nju i sebe. Rekao sam 'Meni je stalo do tebe' - i ona se složila da donekle može to da prihvati - jer sam ja 'dobar čovek'.

Takođe sam rekao - 'ali, kao i svi muškarci, i ja mogu da budem sebičan'. Ovo je nuđenje iskustva polarnosti - oba pola u jednoj osobi, a ne podela na 'dobre momke i loše momke'.

Bilo joj je teško da ovo prihvati.

Pozvao sam je na još jedan eksperiment. Uzeo sam jednu njenu ruku, i rekao 'Mozes li da osetis moju brigu?'. U početku je bila pasivna, ali sam joj zatražio da stegne moju ruku - aktivno učestvovanje u prihvatanju naklonosti. (i pozivanje na problem koji Sartr naziva 'loša sudbina' - pasivni način nebiranja u životu) Tada sam joj zatražio da pritisne svojom drugom rukom moju drugu ruku. Znači, naše ruke su radile dve različite stvari. Pozvao sam je da mi uputi dve rečenice:
'Prihvatam da ti je stalo do mene.'
'Guram od sebe tvoju sebičnost.'

Ovu dugu izjavu smo promenili u 'Neću dozvoliti tvojoj sebičnosti da me povredi.'

Na ovaj način, bili smo u stanju da obuhvatimo oba elementa odnosa - samozaštitu, i otvorenost i hranljivost. Veoma dugo je ona gurala muškarce od sebe, ali zbog toga su njena osećanja tražila hranljivost, i nije bila u stanju da stupi u vezu.

Ovo joj je pružilo iskustvo integracije i sposobnost da drži oba elementa odnosa.

Rekla je da oseća mnogo više prostora za disanje i novi način na koji bi mogla da bude sa muškarcem.

 Posted by  Steve Vinay Gunther